Postoje dve osnovne greške u testiranju hipoteze:
- greška tipa I i
- greška tipa II.
Greška tipa I
Greška tipa I se dešava kada se odbaci istinita nulta hipoteza, odnosno ukoliko se prihvati neistinita alternativna hipoteza. Verovatnoća da se počini greška tipa I je jednaka nivou značajnosti koji se koristi u istraživanju.
Ako je izabrani nivo značajnosti α=0,05, tada verovatnoća da se počini greška tipa I iznosi 5%. Ukoliko je izabrani nivo značajnosti α=0,01, tada postoji 1% šanse da se počini greška tipa I.
Verovatnoća da se počini greška tipa I je pod kontrolom istraživača.
Greška tipa II
Greška tipa II nastaje kada prihvatamo netačnu nultu hipotezu, odnosno odbacimo istinitu alternativnu hipotezu.
Verovatnoća da se počini greška tipa II se označava sa β.
Verovatnoća da se odbaci neistinita nulta hipoteza je snaga statističkog testa koja se izračunava oduzimanjem β od 1:
Snaga=1- β
Odnos između dva tipa greške
Verovatnoća da se počini greška tipa II je inverzna verovatnoći da se počini greška tipa I. Kako raste verovatnoća da se počini jedna greška, opada verovatnoća da se počini druga greška. To znači da je verovatnoća da će biti počinjena greška tipa II veća za nivo značajnosti α=0,01, nego za nivo značajnosti α=0,05.
Verovatnoća da se počini greška tipa II je inverzna snazi statističkog testa, što znaÄi da je snaga testa veća, što je veći nivo značajnosti α.
Odnos između greške tipa I i greške tipa II se može prikazati i tabelarno.
H0 je tačna | H0 nije tačna | |
Rezultat testa nije znaÄčjan | Korektna odluka | Greška tipa II |
Rezultat testa je značajan | Greška tipa I | Korektna odluka (snaga testa) |
Komentari (0)